Stečaj je pomoć, a ne kazna

To, osim formalnog dijela brisanja iz registara poslovnih subjekata, znači i da je veliki broj uposlenih u tim firmama ostao bez posla i sa neizvjesnom budućnošću u vezi sa obezbjeđivanjem egzistencije za sebe i svoju porodicu, da je rasprodata imovina koja je godinama sticana, da je vrlo često trajno izgubljen kredibilitet vlasnika kod potencijalnih poslovnih partnera... A ne mora biti tako.

Ma koliko pokazatelji s početka ove godine djelovali utješno, i broj od 180 pravnih lica koja su prestala postojati bi mogao biti manji. Da bi se to ostvarilo, potrebno je promijeniti način razmišljanja velikog broja domaćih privrednika, odnosno treba znati da stečaj NE MORA značiti i kraj, odnosno likvidaciju preduzeća. Najvažniji preduslov da bi se izbjegla likvidacija, kako se završava veliki broj stečajnih postupaka u BiH, je da se stečaj pokrene na vrijeme.

- Stečaj je zakonom utvrđen postupak koji se provodi nad imovinom dužnika radi namirenja povjerilaca. Pored toga stečajem se onemogućava dalje loše poslovanje privrednog subjekta. Stečajni postupak ne mora završiti brisanjem privrednog subjekta već reorganizacijom kada privredni subjekat nastavlja sa poslovanjem – istakla je direktorica Pravne službe LRC-a Sabina Mašović.

Stečajni upravnik Mehmed Vranac nudi plastično objašnjenje šta jeste ideja stečaja i zašto bi se on trebao pokretati. - Firmu koja ima poteškoća u poslovanju možemo posmatrati kao bolesnog čovjeka. On mora ići u bolnicu, a to je stečajni postupak. U bolnici, odnosno stečajnom postupku, će se ustanoviti dijagnoza od čega čovjek/firma boluje, ustanovit će se kakva je to priroda bolesti, da li se izvor te bolesti može sanirati, da li neke dijelove tijela/firme treba ukloniti za spas cijelog organizma/firme te koja je to terapija koju lice/firma treba uzimati radi prirode svoje bolesti.

Ukoliko navedeno da rezultata isto kao organizam kod čovjeka terapija će dati rezultata i tijelo/firma mora neminovno ozdraviti, a to je plan reorganizacije. Ukoliko je priroda bolesti takva da ni terapija neće dati rezultata, tada je neminovno da tijelo/firma odumire i to znači likvidacija, odnosno trajno gašenje subjektiviteta firme – naglasio je Vranac.

Prema njegovim riječima neophodno je razbiti tabu, koji vlada među velikim brojem privrednika, o tome šta je stečaj, a to se najlakše može postići tako što će se poduzetnici i menadžeri podrobno upoznati sa Zakonom o stečajnom postupku.

- Poslovni ljudi moraju shvatiti da stečajni postupak znači stvarnu dijagnozu problema firme i odgovor na pitanje da li firma sa svojom trenutnom koncepcijom može nastaviti na tržištu djelovati i dalje ili tako više ne ide jer je potrebna korijenita revizija kako organizacije tako i djelovanja firme. Ovo se treba shvatiti kao pomoć rukovodstvu firme, a nikako kao sankciju radi neuspješnog poslovanja – dodaje Vranac.

U prvom tromjesječju ove godine pokrenuto je 60 stečajnih postupaka, odnosno za osam više u odnosu na isti period prošle godine. U isto vrijeme u našoj zemlji zaključen je 31 stečajni postupak, što je za 19 manje u odnosu na period januar-mart 2015. godine. U prvom kvartalu ove godine odbijeno je 45 stečajnih postupaka, dok ih je u istom periodu 2015. bilo 25.

Stečajni postupak bi se trebao pokrenuti u trenutku kada firma postaje insolventna, odnosno kada od prihoda, ostvarenog redovnim poslovanjem ne može izmiriti sve svoje obaveze, poput isplate plaća i doprinosa radnicima, poreza državi, rata kredita bankama, ili roba i usluga dobavljačima.

- Proceduru pokretanja stečaja može pokrenuti sam privredni subjekt, odnosno vlasnik, ili zainteresovano lice, odnosno povjerilac. Organi stečajnog postupka su stečajni sudija, privremeni stečajni upravnik, stečajni upravnik i skupština povjerilaca. Stečaj je sudski postupak, a mjesno nadležan sud za provođenje stečaja je onaj na kojem privredni subjekt koji ide pod stečaj ima sjedište – pojasnila je Mašović, napomenuvši da se u postupku stečaja ne može vršiti unovčavanje i dioba imovine ukoliko se stečaj provodi u smislu reorganizacije.

- Moguće je grupno sa povjeriocima, ukoliko im se kvalitetno prezentira stanje imovine firme, da se postigne određeni dogovor oko pitanja reprograma njihovih potraživanja, uključujući i javne prihode, te u konačnici da se predvidi i otpis dijela dugovanja i njihova obročna uplata. To mora pratiti reorganizacija firme, sa ili bez smanjenja broja zaposlenih, nuđenje određenih kolaterala pa u konačnici i korištenje kreditnih sredstava banke radi izmirenja tako reprogramiranih obaveza – kazao je Vranac.

Najviše stečaja na početku ove godine otvoreno je u oblastima gradnje stambenih i nestambenih zgrada, posredovanja u trgovini raznovrsnim proizvodima i u trgovini drvom, građevinskim materijalom i sanitarnom opremom. U prvom tromjesečju 2016. najviše stečajnih postupaka zaključeno je u sektorima proizvodnje metalnih konstrukcija i njihovih dijelova, trgovina na veliko metalnom robom, instalacijskim materijalom, uređajima i opremom za vodovod i grijanje, te u pomoćnim uslugama u šumarstvu.

Po broju otvorenih, ali i zaključenih stečajnih postupaka „lider" je Sarajevo, što je i razumljivo, s obzirom da u bh. prijestonici egzistira najveći broj privrednih subjekata, dalje slijede Tuzla, Banjaluka, Bijeljina, Gračanica i Trebinje, a po broju zaključenih stečaja na listi su redom Gračanica, Tuzla, Zenica i Gradačac.

Nažalost, zbog neinformisanosti i predrasuda domaći poduzetnici na sve moguće načine pokušavaju izbjeći stečaj kao oblik ozdravljenja firme. Na taj način, umjesto ozdravljenja, započinju agoniju koja, gotovo po pravilu, završava likvidacijom i gašenjem preduzeća. A stečaj i likvidacija nisu isti postupci, kako ni formalno, tako ni prema pravilima po kojima se provode.

- Likvidacioni postupak se provodi nad pravnim licem i služi potpunom namirenju svih povjerilaca unovčavanjem imovine, ovdje nije pretpostavka insolventnost privrednog subjekta kao što je slučaj sa stečajem. U praksi se često dešava da se obustavi likvidacioni postupak i otvori stečaj zbog neispunjavanja uslova za provođenje likvidacije što praktično znači da privredni subjekt nema dovoljno sredstava za namirenje svih povjerilaca - izjavila je Mašović.

Dakle, stečaj je zakonski definisan kao postupak kojem je svrha spašavanje firme i zbog toga se nastoji sačuvati imovina, a prije svega oprema za rad, dok u likvidaciji sve što neka firma posjeduje ide „na doboš" radi namirenja dugovanja.

U prvom kvartalu ove godine u našoj zemlji je otvoreno ukupno 213 likvidacionih postupaka, što je za četiri više u odnosu na isti period prošle godine. U istom periodu zaključena su 124 likvidacije, što je mnogo manje od 408 zaključenih likvidacionih postupaka u prva tri mjeseca 2015. Primjera radi, samo u januaru prošle godine zaključeno je 307 likvidacija.

Kao i u slučaju stečaja, po broju likvidacija vodi Sarajevo. Nakon Sarajeva, najviše likvidacionih postupaka otvoreno je u Tuzli, Banjaluci, Mostaru, Zenici, Visokom, Tešnju, Trebinju, Živinicama i Bihaću, dok po broju zaključenih likvidacionih postupaka slijede Tuzla, Mostar, Zenica i Široki Brijeg.

Gledano prema privrednim granama, likvidacioni postupci su najčešće otvarani u djelatnosti restorana i ostalih objekata za pripremu i usluživanje hrane, cestovnom prevozu robe i nespecijaliziranoj trgovini na veliko, dok ih je najviše zaključeno u gradnji stambenih i nestambenih zgrada, nespecijaliziranoj trgovini na veliko i trgovini na malo odjećom u specijaliziranim prodavnicama.

Ono što je posebno značajno za povjerioce je da se blagovremeno prijave na oglas za pokretanje stečajnog ili likvidacionog postupka, te da dostave obračun svojih potraživanja. Bez toga više ne postoji niti teoretska šansa ni pravni put da će naplatiti svoj novac.

- Prijavu treba da prati i odgovarajuća popratna dokumentacija koja je najčešće definisana u oglasu o otvaranju stečaja, odnosno likvidacije. Ono na šta treba posebno obratiti pažnju je obračun kamata koji se dostavlja uz prijavu. Kamate se obračunavaju do dana donošenja rješenja, a ne do dana njegove objave. Takođe je specifična situacija sa obračunom takse jer se taksa obračuna na ukupno potraživanje, koje uključuje glavnicu, kamate i troškove – pojasnila je Mašović.

Prema njenim riječima LRC kontinuirano prati objavljivanje oglasa o otvaranju stečaja, odnosno likvidacija u službenim novinama entiteta i radi analize na ovu temu. Svim svojim klijentima LRC dostavlja obavijesti za svaku firmu koju su provjeravali u bazi LRC-a što omogućava pravovremenu reakciju, odnosno prijavu u stečajnu ili likvidacionu masu. Također, prati i pokretanje postupaka stečaja ili likvidacija za sve sudske postupke za naplatu potraživanja koje vode za svoje klijente. U tom kontekstu treba spomenuti primjer naplate od firme Intermerkur nova gdje su svi povjerioci blagovremeno obavješteni, prijavljeni i djelimično naplaćeni.

PREUZMITE LISTU - FIRME U STEČAJU/LIKVIDACIJI >

O koliko obimnom poslu se radi ilustruje podatak da je u prvom kvartalu ove godine u BiH objavljeno 483 oglasa o pokretanju stečaja ili likvidacije, od toga 400 u FBiH, a u RS-u 83. U istom periodu prošle godine bilo je skoro pa dvostruko više objavljenih oglasa i to ukupno 788, od čega u FBiH 388, a u RS-u 400.